Konstantin Simonov

ČEKAJ ME 

Čekaj me, i ja ću sigurno doći, 
samo me čekaj dugo.

Čekaj me i kada žute kiše 
noći ispune tugom.
Čekaj i kada vrućine zapeku, 
i kada mećava briše,
čekaj i kada druge niko
ne bude čekao više.
Čekaj i kada pisma prestanu 
da stižu izdaleka,
čekaj i kada čekanje dojadi 
svakome koji čeka.

Čekaj me, ja ću sigurno doći.

Ne slušaj kad ti kažu 
kako je vrijeme da zaboraviš
i da te nade lažu.
Nek povjeruju i sin i mati 
da više ne postojim,
neka se tako od čekanja umore 
i svi drugovi moji,
i gorko vino za moju dušu
nek piju kod ognjišta.
Čekaj. I nemoj da sjediš s njima,
i nemoj da piješ ništa.

Čekaj me, i ja ću sigurno doći,
sve smrti me ubiti neće.

Neka kaže ko me čekao nije:
Taj je imao sreće!
Ko ne zna da čeka, taj neće shvatiti
a neće znati ni drugi 
da si me spasila ti jedina
čekanjem svojim drugim.

Nas dvoje samo znaćemo kako 
preživjeh vatru kletu -
jednostavno, ti si znala da čekaš
kao niko na sv'jetu.